etikèta

im. ž. G etikètē; mn. N etikète, G etikétā 1. v. naljepnica 2. v. privjesak 3. strogo utvrđen način otmjena ponašanja u društvu

ètīl

im. m. G etíla kem. jednovalentni organski radikal izveden od etana oduzimanjem jednoga atoma vodika

etìlēn

im. m. G etiléna; mn. N etiléni, G etilénā kem. nezasićeni plinoviti ugljikovodik slatkasta mirisa koji je prvi član niza alkena; sin. eten

etilenglìkōl

im. m. G etilenglikóla kem. alkohol s dvjema hidroksilnim skupinama, bezbojna slatkasta tekućina, najjednostavniji diol koji služi kao dodatak vodi protiv smrzavanja; sin. etandiol, ( glikol)

ètīlnī

prid. G ètīlnōg(a); ž. ètīlnā, s. ètīlnō koji se odnosi na etil [~ alkohol]

etimòlog

im. m. G etimòloga, V etimòlože; mn. N etimòlozi, G etimòlōgā stručnjak koji se bavi etimologijom

etimològija

im. ž. G etimològijē 1. podrijetlo riječi 2. jez. jezikoslovna grana koja proučava podrijetlo riječi

etimòloginja

im. ž. G etimòloginjē; mn. N etimòloginje, G etimòlogīnjā stručnjakinja koja se bavi etimologijom

etimòloškī

prid. G etimòloškōg(a); ž. etimòloškā, s. etimòloškō koji se odnosi na etimologiju [~ rječnik]

ètīn

im. m. G etína v. acetilen

ȅtničkī

prid. G ȅtničkōg(a); ž. ȅtničkā, s. ȅtničkō koji se odnosi na narod [etnička pripadnost]; sin. narodnosni

ȅtnīk

im. m. G ȅtnīka; mn. N ȅtnīci, G ȅtnīkā jez. naziv za stanovnika izveden prema imenu naseljenih mjesta, krajeva, zemalja ili kakva drugog zemljopisnog područja

etnòlog

im. m. G etnòloga, V etnòlože; mn. N etnòlozi, G etnòlōgā stručnjak koji se bavi etnologijom

etnològija

im. ž. G etnòlogijē znanost koja proučava podrijetlo, materijalnu i duhovnu kulturu, razvoj i život naroda; sin. narodoznanstvo zast.

etnòloginja

im. ž. G etnòloginjē; mn. N etnòloginje, G etnòlogīnjā stručnjakinja koja se bavi etnologijom

etnòloškī

prid. G etnòloškōg(a); ž. etnòloškā, s. etnòloškō koji se odnosi na etnologe i etnologiju

etnomuzikòlog

im. m. G etnomuzikòloga, V etnomuzikòlože; mn. N etnomuzikòlozi, G etnomuzikòlōgā stručnjak koji se bavi etnomuzikologijom

etnomuzikològija

im. ž. G etnomuzikològijē glazb. disciplina koja proučava glazbeni folklor

etnomuzikòloginja

im. ž. G etnomuzikòloginjē; mn. N etnomuzikòloginje, G etnomuzikòlogīnjā stručnjakinja koja se bavi etnomuzikologijom

etnomuzikòloškī

prid. G etnomuzikòloškōg(a); ž. etnomuzikòloškā, s. etnomuzikòloškō koji se odnosi na etnomuzikologe i etnomuzikologiju

ȅto

čest. služi za skretanje sugovoriteljeve pozornosti na ono što je u njegovoj blizini

ètrūrskī

prid. G ètrūrskōg(a); ž. ètrūrskā, s. ètrūrskō 1. koji se odnosi na Etrurce i Etruriju 2. u im. funkciji jd. m. jez. slabo poznati izumrli jezik kojim su govorili i pisali Etrurci; sin. (etruščanski)

etrùščanskī

prid. G etrùščanskōg(a); ž. etrùščanskā, s. etrùščanskō v. etrurski

e-ùčēnje

im. s. G e-ùčēnja inform. 1. stjecanje znanja, vještina ili iskustva elektroničkim putem 2. prenošenje komu svojega znanja, vještina ili iskustva elektroničkim putem; sin. elektroničko učenje v. pod učenje

eufemìstičkī

prid. G eufemìstičkōg(a); ž. eufemìstičkā, s. eufemìstičkō koji se odnosi na eufemizme [~ izraz]

eufemìzam

im. m. G eufemìzma; mn. N eufemìzmi, G eufemìzāmā jez. blaža riječ ili izraz upotrijebljen umjesto riječi ili izraza koji označuju koji ružan ili neugodan pojam

eufòrija

im. ž. G eufòrijē pretjerani zanos [~ oko karata za svjetsko nogometno prvenstvo]

eugléna

im. ž. G euglénē; mn. N eugléne, G euglénā biol. bičaš, jednostanični organizam koji može biti i biljka i životinja

euharìstija

im. ž. G euharìstijē; mn. N euharìstije, G euharìstījā rel. najsvečaniji kršćanski sakrament, sakrament u kojemu se događa pretvorba kruha i vina u tijelo i krv Kristovu

euharìstījskī

prid. G euharìstījskōg(a); ž. euharìstījskā, s. euharìstījskō koji se odnosi na euharistiju [euharistijsko slavlje]

eukalìptus

im. m. G eukalìptusa; mn. N eukalìptusi, G eukalìptūsā bot. visoko australsko vazdazeleno drvo dubokih korijena debela lišća i veoma snažna mirisa

eukarìōt

im. m. G eukarióta; mn. N eukarióti, G eukariótā biol. 1. mn. nadcarstvo jednostaničnih ili višestaničnih organizama koji imaju staničnu jezgru okruženu membranom, u kojoj je nasljedni materijal, čine ga protisti, gljive, biljke i životinje 2. pripadnik istoimenoga nadcarstva; ant. prokariot

eukarìōtskī

prid. G eukarìōtskōg(a); ž. eukarìōtskā, s. eukarìōtskō koji se odnosi na eukariote

èunuh

im. m. G èunuha; mn. G èunusi, G èunūhā muškarac kojemu su uklonjeni testisi

ȅuro

im. m. G ȅura; mn. N ȅuri, G ȅūrā novčana jedinica u većini zemalja Europske unije

europèīd

im. m. G europeída, V ȅuropeīdu; mn. N europeídi, G europeídā pripadnik bijele rase; sin. bijelac; ant. crnac

eutanázija

im. ž. G eutanázijē; mn. N eutanázije, G eutanázījā prav. prekidanje života teških i neizlječivih bolesnika radi oslobađanja od patnje

eV

oznaka za elektronvolt

evaluácija

im. ž. G evaluácijē v. vrednovanje

evalùātor

im. m. G evalùātora, V evalùātoru; mn. N evalùātori, G evalùātōrā v. vrednovatelj

evalùātorica

im. ž. G evalùātoricē; mn. N evalùātorice, G evalùātorīcā v. vrednovateljica

evalùātoričin

prid. G evalùātoričina; ž. evalùātoričina, s. evalùātoričino v. vrednovateljičin

evalùātorskī

prid. G evalùātorskōg(a); ž. evalùātorskā, s. evalùātorskō v. vrednovateljski

evaluírati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. evalùīrām, 3. l. mn. evaluírajū, imp. evalùīrāj, aor. evaluírah, imperf. evalùīrāh, prid. r. evaluírao, prid. t. evalùīrān v. vrednovati

evanđèlist

im. m. G evanđèlista, V evanđèlistu; mn. N evanđèlisti, G evanđèlīstā pisac evanđelja

evanđelìstār

im. m. G evanđelistára, I evanđelistárom/evanđelistárem; mn. N evanđelistári, G evanđelistárā rel. crkvena knjiga koja sadržava odabrane odlomke evanđelja namijenjene čitanju u pojedine dane

evànđēlje

im. s. G evànđēlja; mn. N evànđēlja, G evànđēljā rel. jedna od četiriju glavnih knjiga Novoga zavjeta u kojima je opisan Kristov život i djelovanje [Evanđelje po Ivanu]

evanđeòskī

prid. G evanđeòskōg(a); ž. evanđeòskā, s. evanđeòskō koji se odnosi na evanđelje

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga